U ponedjeljak 21. listopada 2024. u Centru pomirenja u Prozorju, u crkvi Predragocjene Krvi Kristove svečano je proslavljena svetkovina utemeljitelja Družbe Misionara Krvi Kristove sv. Gašpara del Bufala, najvećeg apostola Predragocjene Krvi. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je biskup dubrovački mons. Roko Glasnović u koncelebraciji s upraviteljem Hrvatske delegature p. Ilijom Grgićem, CPPS, dekanom Dugoselskog dekanata preč. Ivanom Valentićem, ostalim Misionarima Krvi Kristove: p. Marijanom Zubakom, p. Davorom Lukačevićem, p. Stjepanom Ivanom Horvatom, p. Ivanom Raljušićem i p. Karlom Mariom Petrovićem te brojnim svećenicima iz susjednih župa i prijateljima Družbe. Osobito svečarski ton i pečat euharistijskom slavlju dalo je i đakonsko ređenje br. Ivana Orejaša, CPPS, koji je red đakonata primio po rukama biskupa Glasnovića.
U nadahnutoj homiliji o. Biskup pozvao je na molitvu za ređenika br. Ivana te mu se obratio: „Brate Ivane, primaš sveti red đakonata, dobivaš novu dužnost. I za tebe i za sve nas vrijedi: Što je veća zgrada, potreban je dublji temelj, što je veća služba, potrebna je veća poniznost! Uz božanske krjeposti: vjeru, nadu i ljubav, poniznost je kraljica krjeposti. Isusov duh jest duh služenja, Isusov zakon jest zakon predanja sebe drugima. Kad se čovjek buni protiv služenja i predanja, a svima nam se to događa, pokazuje da još uvijek nije pronašao sebe i svoj poziv kao čovjek – jer znamo da služiti znači kraljevati uvijek nasljedujući Krista!“
Biskup je napomenuo da nije laka stvar biti đakon, no imamo velike zagovornike na Nebu: Blaženu Djevicu Mariju koja kaže: Neka mi bude po Tvojoj Riječi, i svece i blaženike, uključujući utemeljitelja Družbe Misionara Krvi Kristove, glasonošu radosti, sv. Gašpara del Bufala, revnog pastira i gorljivog propovjednika. Biskup Glasnović je posvjedočio i o svojim „susretima“ sa sv. Gašparom: „Često sam kao student u Rimu prolazio pored njegove crkve i zastao bih i pomolio se, kod Fontane Di Trevi je crkva Sancta Maria in Trivio gdje se nalazi njegovo tijelo, njegove relikvije. Molio sam se ponekad i poradi reda, mislio sam: ‘Pa svetac je!’, ne razumijevajući do kraja, možda ni danas ne shvaćam, veličinu i zagovor ovog Božjeg Ugodnika. Najvažnije je da je lanac svetosti povezan: sv. Franjo Ksaverski, sv. Gašpar, sv. Marija De Mattias, sv. Vinko Palotti, a bilo bi lijepo i blagoslovljeno da se i ovdje među nama nastavi ovaj niz svetosti.“ Naglasio je kako je sv. Gašpar „želio probuditi srca da dođe do uma i savjesti, da oni koji su kršteni, a to smo i svi mi, započnu razmišljati o svome poslanju i potpunom zaokretu Kristu. Dozvoliti da nas očisti Kristova Krv spasenja i posvetiti se u svojim zajednicama. Piše on kardinalu Cristaldiju: ‘Ako je tako slatka stvar truditi se za Boga, što će tek biti radovati se s Njime?! Ove službe ne bih ostavio za bilo kakav položaj! Molim se Bogu da mi dozvoli umrijeti s oružjem u ruci koje je Križ Gospodnji i, ako se Bogu svidi, naviještajući Božju Riječ.’ Pastoral i pučke misije i tako 23 godine, brojna djela ljubavi i Caritasa te pobožna udruženja. I eto nam uzora, zagovornika i zaštitnika kojemu se molimo i utječemo.“
Na kraju se biskup Glasnović još jednom obratio Ređeniku: „Dragi đakone Ivane, u ovom trenutku kada je pred tobom čin polaganja ruku i posebna molitva ređenja – dovršava se, ispunjava se jedan cilj tvoga životnog puta. A isto tako sada se otvara nova epoha tvoga osobnog života, života tvoje Zajednice i Kristove Zajednice u koju ulaziš i u kojoj preuzimaš službu u zajedništvu s Biskupom i prezbiterima. Mnogi su se molili i mole se za tebe. Što ti možemo zaželjeti u ovom trenutku? Papa Franjo kada govori o služenju, spominje tri stava koja dolikuju svima pa i đakonu:
1. stav: to su visoko podignute oči da proširiš svoj pogled i raširiš srce kako bi mogao gledati dalje i voljeti više, ući u školu Njegova pogleda koji je otvoreni Kristov Bok iz kojeg poteče Krv i Voda;
2. stav: sklopljene ruke – to je, uz navještaj, Crkvi najpotrebnije; molitva je prostor razlučivanja koja ti pomaže pronaći volju Božju u svijetu različitih izazova i
3. stav su: bose noge – poput sv. Gašpara, dodirujući grubost stvarnosti mnogih dijelova svijeta pritisnutih patnjom i različitim izazovima (ratovima, progonima, mnogim oblicima siromaštva…) traži se mnogo suosjećanja i milosrđa.“
Uslijedio je obred đakonskog ređenja br. Ivana po rukama biskupa Glasnovića, a nakon toga su i nazočni Misionari Krvi Kristove klečeći pred oltarom obnovili svoje zavjete vjernosti Družbi. Misno slavlje nastavljeno je do svog vrhunca – sv. Pričesti.
Na kraju sv. Mise, p. Ilija Grgić upućuje riječi zahvale najprije dobrom Bogu te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo slavlje bude tako svečano i Bogu ugodno, čestitajući svima ovaj veliki blagdan, svetkovinu, osobito Obitelji Krvi Kristove: braći Misionarima, sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, Zajednici Krvi Kristove i simpatizerima, svima nazočnima. Zahvalio je i biskupu Glasnoviću koji je tako otvorena srca primio Misionare u svoju Biskupiju i povjerio im dio svojega stada. Poklonio mu je plaketu s likom sv. Gašpara i ponovno ga povjerio Gašparovu zagovoru.
Nakon završnog svečanog blagoslova koji je vjernom mnoštvu nazočnih udijelio biskup Glasnović, nastavljeno je druženje i slavlje u radosti agape ozračja u šatoru postavljenom za tu priliku na parkirališnom prostoru iza samostana.
M.V.
