1.srpnja ove godine je naša svetkovina Predragocjene Krvi Kristove
u Centru pomirenja (Prozorje kod Dugog Sela)
Program:
17,00 Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i prilika za sv. Ispovijed
18,00 Svečano unošenje Relikvije i Sv. Misa predvodi mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup
Povijest relikvije krvi kristove
Bazilika u Mantovi
Bazilika sv. Andrije Apostola u Mantovi, koja je ujedno i konkatedrala, povlaštena je do dana današnjega kao čuvarica najdragocjenijeg blaga – relikvije Krvi Kristove. Ne čudi što je konkatedrala kroz povijest Mantove, s obzirom na svoje vjersko značenje, uvijek bila u središtu vjerskog i društvenog života. Povijesno je dokazano da su na mjestu gdje se danas nalazi bazilika, koju je projektirao Leon Bapttista Alberti, postojale dvije crkve, građene u različitim vremenskim razdobljima, posvećene sv. Andriji Apostolu.
Teško je odrediti točno vrijeme izgradnje prve crkve. Prema mišljenju nekih povjesničara najvjerojatnije je to bilo u razdoblju nakon prvog „inventio“ – pronalaska relikvije. Drugi pak povjesničari datum izgradnje prve crkve pomiču u vrijeme karla velikoga i ne povezuju ga uopće s čuvanjem relikvije. Sva ostala spominjanja su povezana s relikvijama Predragocjene Krvi.
Štovanje relikvija Krvi Kristove u Mantovi
Dva događaja, odnosno dva ‘pronalaska’ relikvija, stoje u početcima štovanja Predragocjene Krvi u Mantovi. Prvi pronalazak relikvija dogodio se 804. godine, a zabilježio ga je časnik i biograf Karla Velikoga Eginard u „Kronici Franačkog kraljevstva“. Do drugog pronalaska relikvija Krvi Kristove došlo je 1048. godine, o čemu nas dosta opširno izvještavaju dva srednjovjekovna izvora: „O pronalasku Gospodnje Krvi“ nepoznatog autora iz Mantove iz druge polovice Xi. stoljeća te „Kronika“ švedskog monaha Hermana di Reichenau. Iz tih izvora, te drugih povijesnih podataka i kronika, potječe predaja koja sv. Longina smješta u Mantovu.
Sveti Longin – rimski vojnik
Sveti Longin je rimski vojnik koji je na Golgoti kopljem probo Isusov bok iz kojeg su potekle krv i voda. Nakon svog obraćenja, vraćajući se u svoju domovinu Mantovu, sa sobom uzima grumen zemlje natopljene Isusovom Krvlju s kalvarije i spužvu natopljenu octom koja je bila primaknuta ustima umirućeg Isusa. U strahu da se ne obeščaste, sv. Longin relikvije Muke Gospodnje skriva u olovnu kutiju i zakapa na mjestu gdje se nalazi današnja bazilika, a što je u ono vrijeme bilo daleko izvan gradskih zidina. Ubrzo nakon toga sv. Longin umire mučeničkom smrću te biva pokopan blizu relikvija. Usred burnih povijesnih događaja koji su doveli da pada zapadnog Rimskog carstva gubi se svaki trag relikvijama sve do vremena Karla Velikoga.
Prvi pronalazak Relikvija
Godine 804. došlo je do prvog pronalaska relikvija. Prema predaji, sv. Andrija u snu se objavio jednom vjerniku i pokazao mu mjesto gdje su bile skrivene relikvije. Na poziv kralja karla velikoga u Mantovu dolazi papa Leon III. i potvrđuje autentičnost relikvija. Tom prigodom izrađen je prvi moćnik u kojem su se čuvale ove izvanredne uspomene muke Gospodnje. Mali djeličak ovih relikvija dan je kralju Karlu Velikom i izložen u njegovoj kraljevskoj kapelici u Parizu. U strahu od najezde Ungara godine 924. relikvije se ponovno skrivaju.
Drugi pronalazak Relikvija
Do drugog pronalaska relikvija došlo je 1048. godine. I ovaj se put sv. Andrija u snu javio blaženom Adalbertu – slijepcu koji je bio sluga u obitelji Canossa. Zahvaljujući tome, locirano je mjesto gdje je bilo pokopano tijelo sv. Longina kao i mramorna urna u kojoj je bila kutija s relikvijama Predragocjene Krvi. Papa Leon IX. dolazi 1053. godine u Mantovu da se pokloni dragocjenim relikvijama. Nakon svečane potvrde autentičnosti relikvija pokušao ih je odnijeti sa sobom u Rim. Došlo je do velikog otpora koji je primorao Papu da pobjegne i sakrije se u benediktinskom samostanu u Polironeu.
Gradnja bazilike
Otprilike u to vrijeme gardi se i nova crkva, veća, s kriptom u kojoj se čuvaju svete relikvije. Kamen temeljac za gradnju današnje bazilike položen je 1472. godine, a kako bi bilo više mjesta za pobožni puk koji želi štovati Krv Kristovu. Jedna od bočnih kapelica posvećena je sv. Longinu. Pokraj oltara nalaze se dva sarkofaga – onaj s kostima sv. Longina i onaj s kostima sv. Grgura Nazijanskog. Na freskama u ovoj kapelici predstavljen je prizor raspeća s Longinom koji na koljenima skuplja Kristovu Krv u kalež te scena drugog pronalaska relikvija. Kripta s relikvijama sagrađena je u obliku grčkoga križa s osmokutnom ‹crkvicom› u sredini. Relikvije Krvi Kristove stavljene su u moćnik koji je u 18. stoljeću izradio milanski zlatar Giovanni Bellezza i vidjeti ih se može samo na veliki Petak. Inače se nalaze pospremljene u mramornu urnu zelene boje. Za vrijeme najezde austrijske vojske 1848. godine došlo je do oskvrnuća relikvija: nestala je spužva i veći dio relikvija Krvi. Tom prilikom uništene su i prve posude u kojima su se čuvale relikvije.
Hodočasničko središte
Tijekom stoljeća bazilika sv. Andrije koja čuva relikvije Muke Gospodnje postala je sve posjećenije hodočasničko mjesto. Uzduž ulice koja vodi prema bazilici gradile su se crkve i gostinjci kako bi se što bolje ugostilo hodočasnike i pružila im se što kvalitetnija duhovna skrb. Najvjerojatnije po uzoru na jeruzalemsku rotondu i „svete postaje“, početkom XII. stoljeća sagrađene su četiri okrugle crkve, od kojih je do danas sačuvana samo ona sv. Lovre.
Odobrenje Kulta od strane pape Leona IX.
Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova 1053. godine papa Leon IX. odobrio je štovanje sv. relikvija. Papa je tom prigodom podijelio potpuni oprost svima koji posjete ovaj hram. Mantova je uvijek bila ponosna što posjeduje ovako dragocjene relikvije koje su postale i njezinim simbolom. Gianfrancesco Gonzaga, prvi markiz Mantove, u XV. st. dao je izraditi srebrni novčić s natpisom: „Mantovo, Predragocjena Krv te uzdigla.“
Razvoj zajednica koje časte Gospodinovu Krv
Uz baziliku nastaju i vitezovi svetog reda otkupiteljeva, odnosno reda Predragocjene Krvi Kristove koje je osnovao knez Vincenzo I. Gonzaga 1608. godine da „časte i slave Predragocjenu Krv“. Već je od 1459. godine u bazilici djelovalo Društvo Predragocjene Krvi. Članovi toga Društva bili su muškarci plemićkoga roda koji su se obvezivali da će čuvati neprestano upaljenim svjetlo kod oltara Krvi Kristove. Članovi su vršili i druga djela milosrđa. Svakodnevno su molili drevnu molitvu poznatu kao „Sedam prolijevanja [Krvi Kristove]“. Već od XVII. stoljeća svakog 12. ožujka slavi se sv. Misa i moli vlastita služba čitanja povodom Pronalaska Krvi Kristove, odobrena od svete stolice.
Relikvija Krvi Kristove u Prozorju
Poglavarica Družbe sestara Predragocjene Krvi iz Schellenberga, Lichtenstein, dana 3. srpnja 2022. godine dala je Družbi Misionara Krvi Kristove iz Hrvatske relikviju Predragocjene Krvi. Na svetkovinu Predragocjene Krvi Kristove, 1. srpnja 2024. godine, za vrijeme euharistijskog slavlja predvođena zagrebačkim nadbiskupom Draženom Kutlešom u crkvu Predragocjene Krvi u Prozorju svečano će biti unesena relikvija Predragocjene Krvi u moćniku koji je izradio Jeronim Tišljar, akademski umjetnik.
Dokument o vjerodostojnosti relikvija Krvi Kristove
Petrus Calchi Novati, po milosti Božjoj i Apostolske Stolice biskup Svete Crkve u Lodi.
Na veću slavu Boga svemogućega i na čast Njegovih svetaca, svima i svakome ponaosob tko će ovo pismo pogledati, svjedočimo i vjerodostojnim činimo da smatramo ove svete Djeliće kao zemlju natopljenu Krvlju Gospodina našega Isusa Krista, koju, iz vjerodostojnih mjesta uzetu, s čašću stavljamo u srebrnu posudu okrugla oblika, dobro zatvorenu, zapečaćenu voskom crvene boje i opečaćenu našim pečatom. Predajemo je s mogućnošću čuvanja, darivanja drugima te za izlaganje u bilo kojoj crkvi, oratoriju ili kapelici na javno čašćenje vjernicima. Vjernike, dakle, u ruke kojih sada ili u budućnosti ove svete relikvije dođu, opominjemo u Gospodinu, da ih nije dostojno na bilo koji način prodavati, ni s njima povezivati stvari koje su predmet trgovanja.
U toj vjeri ovo svjedočanstvo, potpisano po nama i pečaćeno našim pečatom, predajemo.
Dano u biskupskoj palači u Lodi, dana 27. mjeseca prosinca Godine Gospodnje 1935.
(-) Petrus Calchi Novati,
Ep. Laudensis
SS. Reliquiarum Custos (-) Sac Felix Patrini